Često klijenti kažu da sami sebe ne prepoznaju, da su „pukli“, da su zastrašujuće nestabilni, predramatični i da im nije jasno kako se to događa jer su cijeli život sve držali pod kontrolom. Trudili se iz petnih žila da ih emocije nikada ne uzdrmaju, da budu jači i veći od svakog vihora koji bi im protutnjio tijelom, samo da ga puste. I onda, odjednom, taj trud više ne daje rezultate. Nešto se slomilo. Svjesnost o težini puta kojeg su odabrali odjednom postane gorka istina koju nikada prije nisu bili spremni vidjeti. Koliko god se to do tada činilo dobrom strategijom, uopće nije lako biti diktator prema sebi. Zašto? To jednostavno nije u skladu s našom prirodom i realnim životom. To je samo jedan jak obrambeni mehanizam. Zid, izgrađen da štiti, a s vremenom je, da toga i nismo svjesni, postao blokada za mnogo toga što trebamo u odnosima s drugima – otvorenost na dubljoj razini, povjerenje i osjećaj povezanosti, prepuštanje. Društveno je prihvaćeno biti „racionalan“, emocije doživljavati kao pojavu nižeg reda. Kao nešto što u životu smeta. Pa smo ih naučili ignorirati, potiskivati, kontrolirati i na kraju smo „na površini dobro“, a duboko u sebi anksiozni, depresivni ili toliko „odrezani“ od vlastitog tijela da to završava opasno po zdravlje. Imamo iluziju da su emocije toliko opasne da bi nas mogle uništiti. A ustvari nas uništavaju upravo razni mehanizmi koji služe tome da ne osjećamo ništa. Ne postoji takva emocija, niti takvo iskustvo s kojim se ne možemo nositi. Imamo ogromnu snagu u sebi. Koliko god ste godina proveli u „kontroli“ emocija, nemojte se iznenaditi ako bujica u nekom trenutku poteče. Krizna vremena, poput ovog u kojem jesmo, donesu na površinu sve što smo više-manje uspješno trpali u neke ladice koje nikada nismo ni planirali ponovo otvarati. Emocije luduju kad nismo povezani s dubljim aspektima svoje osobnosti. One govore o neskladu u nama. Vrište za balansom. Žele da čujemo što stvarno želimo i trebamo iznutra. To vrištanje ujedno može biti i neugodno i spasonosno. Najgori izbor je - zanemariti ga. Slušajte sebe. Da, upravo taj dublji glas. Transformacije počinju baš tako. Autor: Matina Detelić Kategorije: Blog Tagovi: Martina Detelić, osobni razvoj