19.01.2015.
1. OPERATIVNA RAZINA je razina u kojoj menadžer upravlja na razini reagiranja na situacije koje dolaze.Na primjer; ako dođe do određenog sukoba u timu, menadžer reagira i poziva učesnike sukoba na razgovor ili sam odlučuje tko je problem i obavlja razgovor samo s njim ili s njom.Drugi primjer je ako djelatnik ne postiže rezultate i zadane ciljeve pa menadžer daje djelatniku korektivan feedback i traži od njega promjenu u ponašanju ili načinu obavljanja određenog posla. Ako ni tada ne dođe do promjene, smanjuje mu plaću ili u krajnjem slučaju daje djelatniku otkaz. Treći primjer je svakodnevno upravljanje timom/odjelom gdje menadžer obavlja svakodnevni posao, uštimava procese, obavlja nužne razgovore, odrađuje i dio operativnog posla, stječe nove vještine, rješava krize i slavi pobjede. Operativna razina je razina događaja i reakcija, nužna razina funkcioniranja svakog menadžera. Tu razinu većina menadžera obavlja više ili manje uspješno.
2. STRATEŠKA RAZINA je razina gdje menadžer promišlja o široj slici u kojoj se on sam, njegov djelatnik, tim ili cijela organizacija nalazi.
Strateška razina traži od menadžera da stane i dopusti si vrijeme za refleksiju. Umjesto davanja odgovora koji se od njega traže na operativnoj razini, menadžer počinje postavljati samom sebi pitanja.
Naprimjer, ako dođe do sukoba u timu između dvoje djelatnika, menadžer se pita koji je dublji uzrok pojave konflikta. Možda pronađe odgovor da je proces u timu tako postavljen da namjerno tjera članove tima u kompetitivnost i sukob te da ako želi manje konflikta, treba intervenirati u proces ili sistem.
U drugom primjeru, ako djelatnik ne postiže zadovoljavajuće rezultate, možda je stvar u tome da djelatnik nema dovoljno znanja da bi postigao traženi rezultat ili mu je motivacija pala jer mu je posao previše jednostavan. Možda mu nedostaje pohvale ili nema jasnih smjernica, a problem može biti i u načinu vođenja tog djelatnika.
U trećem primjeru, menadžer koji vodi tim (primjerice, odjel ljudskih resursa i pravnih poslova) postavlja si pitanje o kratkoročnim i dugoročnim ciljevima tog odjela, sagledava kako su postavljeni struktura i procesi, koja je timska kultura i da li ta kultura odgovara zadanim ciljevima i sl.
Možda otkrije da treba intervenirati u strukturu i opise radnih mjesta unutar odjela jer s postojećom strukturom više neće moći ostvariti dobar rezultat.
Za svako ovo pitanje ili odgovor, potrebno je odvojiti vrijeme za refleksiju i promišljanje. Potrebno je pogledati cijelu situaciju iz ptičje perspektive i vidjeti što je u tom sistemu u neskladu i onda djelovati na dovođenje sistema u sklad (sistem može biti jedna osoba ili cijela organizacija).
3. RAZINA SVRHE je razina u kojoj menadžer promišlja još šire od strateške razine. Operativna razina je razina taktike, strateška razina je razina sagledavanja šireg konteksta i sistemskog pristupa, a razina svrhe je postavljanje suštinskih pitanja.
U prvom primjeru, s razine svrhe, možda su konflikti u organizaciji upravo ono što tu organizaciju čini tržišno uspješnom i u kojoj već postoji kultura koflikta koja je više produktivna, nego destruktivna.
Na razini svrhe, možda novo pridošli menadžer shvati da treba poraditi na sebi sa svojim strahom od konflikta, a da je s organizacijom i ljudima u njoj sve u redu.
U drugom primjeru sa djelatnikom koji ne ostvaruje zadovoljavajući rezultat, možda menadžer kroz coaching djelatniku pomogne da shvati da njegova svrha leži u nečem drugom, a ne u računovodstvu. Možda djelatnik prijeđe nakon tog razgovora u odjel prodaje i počne ostvarivati sjajne prodajne rezultate, a možda jednostavno ode iz kompanije u nekom drugom životnom smjeru.
Treći primjer u ovom slučaju bi bio da menadžer koji vodi odjel ljudskih resursa i pravnih poslova u organizaciji, počne postavljati pitanje koja je svrha mog odjela. Možda otkrije da je svrha tog odjela biti na primjer; Centar za podršku cijeloj kompaniji u kojoj djeluju.
Ako je to suštinska svrha odjela, da li taj odjel živi tu svrhu? Da li i drugi u organizaciji mogu prepoznati tu svrhu? Kako će na članove tima djelovati jasnoća svrhe postojanja tog odjela u kompaniji? Imamo li potrebne kompetencije da odjel može operativno živjeti svrhu?
Svaki menadžer treba biti sposoban djelovati na sve tri perceptivne menadžerske razine ako želi biti dugoročno uspješan.
Vremenski će najviše vremena provesti na prvoj razini, manje na
drugoj i najmanje na trećoj razini svrhe. Međutim, sve tri razine
trebaju biti prisutne. U svakodnevici, najveći dio odluka će se odvijati
na operativnoj razini, ali ako se neki problem pojavljuje više puta,
svakako menadžer treba pogledati druge dvije razine.
Planovi, strategija, refleksija, sve se to odvija na višim perceptivnim razinama.
Najveći postotak menadžera preživljava na operativnoj razini ne
imajući dovoljno vremena niti znanja da se izdignu na druge dvije
razine.
Kad je menadžer prisutan na sve tri razine, stvari teku u skladu,
sinkronicitetu događaja i ostvarivanju rezultata. Na kojoj ste vi
razini? Koliko sistemski promišljate ili ste “menadžer vatrogasac”?
Jeste li svjesni svoje svrhe postojanja u timu ili organizaciji?