17.06.2021.
Sjećate se onog
doba kad još nije bilo masovnog streaminga sadržaja koji želimo gledati? Ono,
kad nismo proveli pola sata kopanja po Netflixu ili HBO-u da pronađemo što
bismo gledali i već razmišljali je li Hulu ili Amazon Prime bolji, isplati li
se zbog klinaca uzeti Disney Plus? Ili, u još davnijoj prošlosti – kad smo išli u videoteke posuđivati filmove,
pa morali premotavati kazete da ne platimo kazne? Pretpotopno doba.
Danas, kad nam
streaming servis ne ponudi sadržaj koji smo gledali na točnoj polovici epizode
koju smo ostavili za kasnije, raspravljamo o lošem korisničkom iskustvu,
neintuitivnom sučelju i kako zaboga ne kuže da nam je problem isključiti autoplay
na najavama!
Ali kako je Netflixu uspjelo da nas tako kvalitetno
razmazi? Kako je uopće taj Netflix, od servisa koji je korisnicima slao filmove
poštom, postao premium servis koji je u zadnjem, pandemijskom kvartalu 2020. prijavio
porast prihoda od 24%!
Odgovor je
jednostavan i zato, naravno čaroban: primjenom Design Thinking metodologije. Upravo
je okretanje potrebama korisnika, uz Design Thinking dovelo do stalnog brušenja
Netflix business modela.
Upravo je Design
Thinking doveo do uvida o potrebi konstantnog
unapređenja sučelja, zaokupljanja pažnje trailerima i najbitnije o potrebi kreiranja
vlastitih sadržaja - serija i filmova koji osiguravaju položaj na tronu i stalni
priljev novih pretplatnika.
Pročitajte zašto je super znati Design Thinking i priču o Netflixu ili poslušajte na podcastu.
Autorica: Mirna Lipošinović, Executive Coach, Trainer & Team building expert