07.06.2021.
Koja je
biološka svrha postojanja svakoga od nas kao pripadnika ljudske vrste? Odgovor
nam se ne mora sviđati, no radi se o prenošenju vlastitog genetskog materijala
u novu generaciju.
Međutim, veliki
dio našeg ponašanja čine odnosi s drugim ljudima, pripadnicima naše vrste s
kojima nismo u srodstvu, a te interakcije nerijetko uključuju i spremnost za pomaganje
drugima u nevolji. Ovo znači da ćemo svoje resurse i brigu usmjeriti i na one s
kojima uopće nemamo genetsku poveznicu, a ne samo na vlastito potomstvo
ili srodnike (braća, sestre, rođaci) s
kojima dijelimo dio zajedničkog genetskog materijala.
Na prvu
bismo rekli da se radi o naučenom
ponašanju koje je povezano s našim odgojem i sustavom vrijednosti. Zapravo se
radi o ponašanju oblikovanom prirodnom selekcijom tijekom evolucije, koje je
našim precima povećavalo vjerojatnost preživljavanja te je u obliku genetskog zapisa prenošeno u naredne generacije.
Vratimo se
nekoliko desetaka tisuća godina unatrag i zamislite skupinu naših predaka koja
se prehranjuje lovom i sakupljanjem plodova. Nisu svi lovci uvijek bili
uspješni u lovu, no bilo je i onih kojima se posrećilo pa su ulovili više nego
li je potrebno za prehranu njihovih srodnika.
Oni koji su bili spremni podijeliti
višak hrane s drugima mogli su očekivati da će i drugi dijeliti s njima kad
budu imali manje sreće u lovu, što je povećavalo i vjerojatnost preživljavanja.
A time se povećala i mogućnost da će stvoriti brojnije potomstvo koje će
njihove gene prenositi dalje.
Znanstvenici
smatraju da iza ovakvog ponašanja stoji tzv. recipročni altruizam. Ovaj mehanizam podrazumijeva
spremnost da pomognemo drugome u nevolji kada to za nas predstavlja razmjerno
mali rizik, a istovremeno postoji barem minimalna vjerojatnost da ćemo i mi
trebati pomoć u sličnim situacijama i/ili od osoba kojima smo pomogli.
Naravno,
moguće su i prevare pa netko primi pomoć od drugih, ali im odbija to uzvratiti
ili uzvraća u manjem opsegu. Novija
istraživanja pokazuju da imamo razvijene i mehanizme koji nam omogućavaju
uspješno prepoznavanje prevara u uzvraćanju pomoći, a koji su također oblikovani prirodnom selekcijom. Npr. među poznanicima u svojoj okolini bolje pamtimo lica onih koji
su se pokazali kao varalice, nego li
onih koji nisu pokazivali takvo ponašanje.
U sklopu Hogan
MVPI upitnika (Motives, Values, Preferences Inventory) sadržana je
dimenzija Altruizam koja ukazuje na potrebu za aktivnim pomaganjem
drugima i unapređivanjem zajednice/društva u kojem živimo. U organizacijskom
kontekstu to obično znači da nam je važno da klijentima pružamo dobre usluge,
kao i da smo spremni ulagati napore da radno okruženje učinimo boljim.
Dakle, je
li pomaganje drugima zaista nesebičan čin i bez osobnog interesa?
Autor: Igor Kovač, LQ Assessment&HR
Consulting