Dijalog: A: „imam jednu situaciju sa osobom u timu koja izvanredno radi dulje vrijeme, ali nikako da me prati sada…. B: „aha, poznato… A: „znam točno kuda i kako bi se trebala razvijati u odnosu na projekte koje imamo, ali njena razmišljanja uopće ne idu tim smjerom... B: „ …..razumijem, htio bi da osoba bude angažiranija, motiviranija , agilnija, energičnija…“ A: „ ma ne, ona je motivirana, više nego energična i sve to, ali kako razmišlja jednostavno nije onako kako ja vidim iz iskustva da bi trebalo. B: „ pa kažem ti , ja isto nisam uspijevao pokrenuti osobe, motivirati ih tako da budu same dovoljno pokretljive i agilne kada sam ulazio u nove izazove….ali znaš što trebaš napraviti?! Jednostavno… Ovo je samo jedan mali dio razgovora dvoje kolega koji sam slušao tijekom jednog treninga na kojem smo radili vještine aktivnog slušanja….podsjeća li vas na nešto (nekoga)?! Najbolji trenutak je tek slijedio kada sam upitao osobu B da li je slušao i stvarno čuo što mu želi reći osoba A…odgovor je bio : „Pa nemam ja vremena slušati ljude !“ Još uvijek ostanem frapiran, koliko god svjedočim tome (i kod sebe), koliko smo danas odvojeni jedni od drugih da se uopće ne slušamo, a i sve radimo tako da se slučajno ne bi čuli. Naravno, ako pokušam o tome pričati da krenu salve obrana i projekcija kako drugi ne razumiju, ne znaju što hoće, ne žele slušati dobar savjet(naš), ne znaju se izraziti (zato ih ne razumijemo), ja samo filozofiram, a potrebno je biti efektivan itd….mislim se 'ko je ovdje lud?! Ja jesam sigurno…. ….jer u većini slučajeva kada pokušam predstaviti neku edukaciju vezanu uz komunikaciju i slušanje dobivam povratno kako to nije baš prioritet jer funkcionira. Aha, funkcionira…samo kako ?! Otprilike u smjeru… slušam u zasjedi (i mislim o svom odgovoru, stavu….) dok ne ulovim trenutak da uskočim i kažem svoje, kako ja mislim, koje je najbolje riješenje, što ja hoću, gdje ja, ja ,ja ,ja, ja…..a ako je sugovornik netko tko voli pričati nastaje panika jer nikako da ja stupim na 'scenu'…..fora, cool…u stvari jako puno razgovora…sa samim sobom….aha, sad kužim zašto nemam vremena slušati druge ljude :) nemam vremena ni sebe saslušati do kraja. Ali kako to biva, dođem i ja na red kada bih volio da me saslušaju, čuju, obrate pažnju na mene i 'moj križ'….i nevjerojatno, ali nitko ne zna slušati i ne razumije me…onako kako ja slušam druge :) Slušati sebe, osluškivati se veoma je važno pogotovo danas u ovom naizgled kaotičnom dnevnom ritmu, ali mi smo bića koja se ostvaruju kroz interakciju i najvećim dijelom kroz interakciju s drugim ljudima. Slušanje drugih ljudi s razumijevanjem, barem pokušajem i kada ne razumijemo omogućiti će nam da dobijemo tzv. 1+1>2 gdje je onda i svaka jedinica puno 'veća' sama za sebe. Sve navedeno na početku teksta vodi nas upravo suprotno. Slušajući jedni druge i sa samorefleksijom (što to znači za mene, kakve to veze ima sa mnom…) otvaramo mogućnost rasta i razvoja svakog pojedinca kao individue, ali i nas kao suradnika, grupe, organizacije… jedino kroz slušanje tj. stvarno čuti druge i sebe, možemo imati izbora, ne samo između mojeg i tvojeg već i nekog trećeg, četvrtog, petog…. puta, rješenja, smjera….jer ako uvijek biram između mojeg i tvojeg pa izaberem samo svoje …. I nije izbor već samo iluzija! Kategorije: Blog Tagovi: coaching, osobni razvoj