09.08.2018.
Svi se slažemo, znanost je nastala u sinkronizaciji pokušaja i pogrešaka, strpljivošću i promatranjem. Mnogi znanstvenici su pogreške platiti životom, ali vrijednost koja je ostala iza njih neprocjenjiva je.
Marie Curie dvostruka dobitnica Nobelove nagrade, ujedno i prva žena koja je dobila ovu nagradu, nosila je radioaktivne materijale u svom džepu bez posebne zaštite?! No tko ju je mogao savjetovati kad je ona jedna od prvih osoba koja je istraživala radioaktivnost i njegova svojstva. Umrla je od leukemije uzrokovane radioaktivnim zračenjem.
Svatko od nas nije znanstvenik, ali svatko od nas nalazi se često u novoj situaciji, u svom poslu i u svom okruženju. Svi radimo pogreške, iz neznanja, brzopletosti, umora, pritiska, znatiželje… Nije nam drago kad pogriješimo, pogotovu pred drugima.
Od malena roditelji nas upozoravaju na situacije u kojima bi mogli pogriješiti, žele nas zaštiti od pogrešnog izbora škole, partnera, društva, bilo kakvih izbora… Svi se boje da nam se nešto loše ne dogodi u novim životnim okolnostima i to je dobronamjerno od njih. No istina je da bez lošeg ne bi znali što je dobro, bez lošeg ne bi znali što želimo, koji je naš izbor…. Naša priroda je određena ovim principom, dobro-loše, noć- dan, gore-dolje, jing-jang, rođenje-smrt… Koliko god želimo izbjeći loše to nije moguće, koliko god želimo raditi samo ispravno i bez pogrešaka, to nije moguće.
Dio kompanija s kojima sam imala priliku surađivati na početku kažu da u kompaniji nema dosta asertivnosti i kreativnosti i to bude nešto kao prvi simptom s kojim nisu zadovoljni. Kasnije dolazimo do toga da postoji nedostatak otvorenosti koji ima uzrok u strahu od pogreške. Rado bi razvijali nove procese, proizvode, kulturu, ali nitko ne bi volio da se pogriješi. Do čega tada dolazi? Dolazi do opreza i do straha, letargije koja kaže „ne talasaj“. Ako pogriješimo bit ćemo oni koji griješe i izgube povjerenje okoline. Neće nas gledati kao na iskusne, one koji su pokušali, već će nas maknuti kao one koji ne znaju ili ne mogu.
Ako pogledamo proteklo svjetsko prvenstvo u nogometu i penal koji je Modrić pucao i promašio, da nije pucao ponovo i pogodio, ostalo bi njemu kao teret i uvjerenje da mu to ne ide i zaključak javnosti da je u tom pogledu manjkav. Upravo prilika da ponovi udarac rehabilitirala je njega i mišljenje javnosti.
U poduzećima se često događa da nema druge prilike, da vas se stigmatizira, ako se dogodi pogreška. No, ne gubi u toj priči samo pojedinac, gubi i poduzeće. Takva poduzeća postaju zatvorena za novo, ne razvija se kreacija, zaposlenici se ne osjećaju kao stvaratelji koji mogu nešto novo pokrenuti, sve se kreće samo u političkoj korektnosti. No kolika je tu pogreška što se nije otišlo dalje, stvorilo više i drugačije? Kolika je pogreška u propustu?
Američki psiholog Robert Hogan je rekao da je u svakodnevnom radu i životu mogućnost pogreške kod donošenja odluke 50%. Kako to da onda tražimo od svojih zaposlenika da rade bez greške kad je znanstveno dokazano kako imamo samo 50% šanse odlučiti ispravno?
Bolje se dakle baviti time kako reagirati kad se pogreška dogodi, što s njome napraviti i fokusirati se na saniranje štete i učenje iz grešaka.
Coaching vam može pomoći da si pomognete bilo da ste u situaciji onoga koji je pogriješio ili onoga koji je preosjetljiv na tuđe pogreške.
Dođite na Coaching akademiju!
Autor:
Spomenka Žepec