07.09.2018.
Vjerujem da se svatko od nas našao u situaciji da kaže nešto poput ovoga: “Uh, što sam bio glup da sam to rekao..” ili “Da barem mogu vratiti vrijeme natrag i ispraviti svoju glupost…” ili “ Nadam se da nitko neće saznati da sam…”
Situacije su to u kojima nismo ponosni na sebe, svoje riječi, svoja djela, ali moramo priznati da se se dogodilo koliko god htjeli da nije. Ne možemo vratiti vrijeme i ne možemo promijeniti povijest. Barem ne na ovoj razini znanja o fizici.
Sjećate se naše ljepotice koja je na natjecanju za ljepoticu svijeta na pitanja što misli o nastupu u kupaćem kostimu odgovorila: “It’s ok!”? Novinari, ni javnost nisu joj odgovor oprostili jer je trebala kao dati cjelovitiji ili pametniji odgovor. Djevojka je dobila etiketu koja ju prati kroz život. Kao mi svi ostali smo pametniji i nemamo grešaka. Ja sam majka djece koja su u dobi u kojoj je bila ona tada i razumijem koliko treba samopouzdanja da se prezentiraš u javnosti. To su godine kada je mladoj osobi teško biti kompletan i dorastao svakoj situaciji jer jednostavno to ne može biti po zakonima biologije i psihologije.
Pa ni starije osoba nisu lišene problema sa samopouzdanjem. Koliko vas s 40 + se osjeća dominantno, sigurno i srce vam ne zatreperi kad trebate prezentirati nešto pred upravom ili vlasnikom tvrtke ili u situaciji kad trebate održati govor na svadbi prijatelja? I uvijek vam je svaka bila na mjestu?
Ste rekli nekad nešto zbog čega je većina zakolutala očima? I u slijedećoj sekundi ste shvatili da ste se stvarno “usosili”? Da li ste napravili nešto zbog čega se kajete?
Zbog ovakvih “pogrešaka” mnogi se izoliraju, ne idu više na mjesto “svoje sramote”, neki navale na alkohol, neki se sinkroniziraju s drogama, a dio jednostavno prihvati glupana u sebi.
Bračni parovi budu u konfliktu i kad izbije svađa krenu izvlačiti sve čime mogu povrijediti drugu stranu. Ne štede je. Često prijeđu granicu jer znaju što drugu stranu najviše boli. Boli ju jer si neke stvari nikad nije oprostila. Npr. žena je uhvaćena u laži i kroz svaku iduću konfliktnu situaciju suprug spominje njene laži i nepovjerenje u nju. Žena se u ovoj situaciji nikad ne može rehabilitirati ako će joj suprug to stalno predbacivati i ako ona ne odluči sebi oprostiti i prihvatiti sve svoje potencijale.
Radna mjesta u kompanijama obiluju sličnim primjerima. Sjećam se situacije u kojoj je vrlo iskusan manager na sastanku bio priupitan od strane uprave da li je upoznat s akvizicijom koja se dešavala kod jednog od dobavljača (jednog od stotinjak dobavljača). Nije znao, rekao je da će provjeriti i zahvalio se na informaciji. Uprava mu to nije mogla oprostiti, cijeli njegov dosadašnji rad stavljen je pod sumnju i bio napadnut kritikama. Više nije bilo važno što je 10 godina uspješno radio i doprinosio. Etiketa mu je nalijepljena, bio je onaj u čije riječi su od tada sumnjali i on je posumljao u sebe. On je naravno otišao iz kompanije. Brzo se zaposlio i dalje je uspješan.
Što bi suosjećanje reklo glupanu u nama?
Reklo bi:” Razumijem te, prihvaćam te i tu sam. Ne ismijavam te, neću iskoristiti tvoju slabost protiv tebe.”
Svi imamo glupana u sebi, nije ga moguće maknuti, više je potreban suživot s njim. Svatko na svoj način. Glupan nam pokazuje smjer našeg razvoja, pokazuje nam mjesta gdje smo krhki.
Ako smo svjesni svojeg glupana, bit ćemo mirniji i s tuđim glupanima. Ako vodite kompaniju ili tim, sigurno znate kapacitete svojih ljudi. Budite svjesni da nitko nije savršen, prilagodite poslove njihovim sposobnostima. Ne kritizirajte nekoga jer nije nešto što ne može biti npr. izvrstan matematičar ili strukturirana osoba. To je kao da tražite da netko promijeni boju očiju. Pomozite da se vaši djelatnici razvijaju gdje su “tanki”, a hvalite ih gdje su snažni i kad napreduju. I kad odlučite nekog otpustiti činite to s poštovanjem.
Nikad nećete biti snažni ako se bojite svoje ili tuđe slabosti.
Kako na ovom području osvijestiti obrasce i napraviti osobni napredak? Na našoj coaching akademiji mi otvaramo ovakve teme i tražimo individualna rješenja. Pridružite nam se.
Autor:
Spomenka Žepec