26.02.2021.
Sve je
počelo odlaskom u Izrael. Obiteljski prijatelj i učitelj na području Art terapije i Jungian coachinga pozvao je suprugu i mene na svadbu. Radovao sam
se tom putu jer nikad prije nisam bio u Izraelu. Također, u meni je tada
duhovnost već stanovala dulje vrijeme pa mi je put u Izrael imao i duhovno
značenje. Osjećao sam prije puta da će mi se dogoditi neko novo iskustvo, a tek
kasnije sam osvijestio da je to bio razgovor s američkom poduzetnicom. Govorila
mi je kako ima poduzeće od 35 zaposlenih, bavi se marketingom i posljednjih pet
godina nema pomaka u prihodu. Jednostavno, kao da su došli do plafona. I onda
mi je rekla da je napokon pronašla konzultanta i metodologiju koji će joj
pomoći da to promijeni. Rekla je:
„Imam čak
i knjigu kod sebe koja govori o tome. Naslov joj je Traction i napisao ju je Gino Wickman.”
„Možete mi
je posuditi jedan dan da je proučim?”
„Naravno.”
Spomenuta
knjiga me ponukala da prema vlastitom iskustvu osmislim model koji će vrlo
operativno pomoći malim i srednjim poduzetnicima u vođenju njihova poslovanja.
To je bio
prvi sinkronicitet nastajanja poslovnog modela BOOM. Sinkroniciteti su
događaji koji su sastavni dio svakidašnjega života, ali imaju neku
specifičnost. Kao kad razmišljate o nekom prijatelju i onda ga iznenada
sretnete. To je sinkronicitet. Ili uopće ne razmišljate o nekom prijatelju,
sretnete ga i u tom trenutku shvatite da se točno pojavio da vam pomogne
riješiti neki problem. I to je sinkronicitet. Sinkronicitete je sjajno
opisao Joseph Jaworski u knjizi Sinkronicitet,
unutarnji put liderstva. „Kada smo u procesu stvaranja nečega, moramo imati
fleksibilnost uma da se kreće u smjeru toga što treba biti učinjeno. Ono što
omogućuje da se to dogodi jest činjenica da nismo vezani za to kako se stvari
trebaju obaviti.” Te riječi Josepha Jaworskog opisuju kontakt sa
sinkronicitetom. Kad se taj trenutak dogodi, naš um treba biti dovoljno otvoren
da slijedi ono što treba biti učinjeno (bez obzira na druge prioritete ili
prošla iskustva).
Tek sam
godinu poslije osvijestio da se na tom putovanju dogodilo nešto veliko što će
obilježiti moje sljedeće godine. Tek godinu poslije shvatio sam da je to bio
sinkronicitet. Žena koja je bila glasnik donijela je i prenijela poruku. Ja sam
samo trebao reagirati na to što je ona rekla. Da sam tada njezinu priču
diskreditirao, da mi se nije dalo čitati knjigu koju je preporučila, BOOM kao
koncept ne bi postojao, kao niti moja knjiga na tu temu.
Poduzetniku
ili menadžeru, slušanje intuicije i uočavanje sinkroniciteta često dolaze
prirodno. Ako pitate poduzetnika: „Kako si znao da će ovo uspjeti?“, ona ili on
će najčešće reći: „Jednostavno sam to osjećao“. Ne kaže: „Napravio sam excel
kalkulacije i temeljem mog petogodišnjeg plana predvidio sam sve moguće
alternativne scenarije, točno pogodio i to je temelj mog uspjeha“. Poduzetnik
ili moderan menadžer razvija budnost i slijedi osjećaj o tome što je prava
stvar za napraviti u pravom trenutku. Steve Jobs je imao osjećaj, pratio je
signale oko sebe (čitaj sinkronicitete) i u pravom trenutku odigrao pravu
kartu. Mate Rimac je imao osjećaj da može iz svoje garaže napraviti nešto
posebno i vrijedno. Nakon toga se moralo desiti milijun malih čuda da se dogodi
veliko čudo zvano Rimac. Mate je imao dovoljno hrabrosti i usudio se vjerovati
da je čudo moguće. Zato vas pozivam, poduzetnici i menadžeri, da uz svoj
racionalni um, njegujete i intuiciju. Imajte vjere u svoje osjećaje i usudite
se. Nemojte dati da vas razuvjere, da vam kažu da sanjarite. Dozvolite si krenuti
za svojim snovima. Trebat će za to ogromna upornost. Svojom upornošću
dokazujemo svemiru da smo ozbiljni u svojoj namjeri. Naravno, na tom putu prisutna
je i patnja i bol. Međutim, kad se „dijete – kompanija“ rodi, pa počne
odrastati, postane tinejdžer i na kraju preraste u odraslu i zrelu „osobu“,
tada sreći nema kraja. Praćenje sinkroniciteta otvara još jednu perspektivu na
temelju koje možemo donositi odluke te sebi i kompaniji pomoći u rastu i razvoju.
Samo si to trebamo svjesno dopustiti.
Život nam
često šalje „anđele” koji nam nose poruke. Mi trebamo reagirati na te poruke, biti budni i otvoreni
za novo i drukčije te iskoristiti priliku kad nam se pruži. U toj priči nema
mjesta za lijenost, za premišljanje i nevjeru. U toj priči osnova je vjera.
Vjera u bolje, u budućnost, u vlastitu snagu, u viziju, u život, u Boga.
Temeljna vjera u to da ono što se događa oko nas nije slučajno, da mnogi
događaji i ljudi nisu tu slučajno nego sa svrhom i porukom za nas.
Ova kolumna izašla je u okviru tjednika Poslovni dnevnik.
Autor: Alan Žepec