14.10.2021.
Ove sam
godine bio na odmoru u Albaniji i Makedoniji. Priroda u obje zemlje je predivna,
ljudi su gostoljubivi, otvorena srca i spremni pomoći u bilo kom trenutku.
Naravno, hrana je bila izvanredna, s već pomalo zaboravljenim izvornim okusima rajčice
ili paprike.
Međutim, ono
što me smetalo je prljavština pored ceste. Tamo je normalno da, dok se voziš,
izbaciš iz auta svo smeće koje imaš. Sami smo bili svjedoci nekoliko puta kad
je obitelj u autu njemačkih ili engleskih tablica izbacila u toku vožnje kroz
prozor svoje smeće. Kladim se da im to ne padne na pamet kad su u Njemačkoj ili
Engleskoj. Ovdje kao da im je to normalno.
Zašto je to
tako?
Osim toga,
kad kao coach dolazim u različite kompanije, u nekima je normalno da se kasni s
rokovima, da su kutije razbacane po hodnicima ili da na ulazu prvo gazite preko
opušaka, da bi tek onda ušli u ured. U drugim kompanijama, u istoj branši i u
istom gradu pak vlada sasvim suprotna kultura poštovanja rokova, prostora i ljudi.
Zašto je to
tako?
Početkom
90-ih godina prošlog stoljeća, novoizabrani gradonačelnik New Yorka, Rudy
Giuliani, odlučio je dokazati da teorija „razbijenih prozora” može promijeniti
ponašanje stanovnika toga grada. Pročitavši
poticajni članak Jamesa Q. Wilsona i Georgea Kellinga, pod
nazivom Broken Windows (napisan 1982.
godine), oduševljeni Rudy postao je prvi gradonačelnik jednoga tako velikoga
grada koji je tu teoriju pretvorio u djelo.
Teorija Broken Windows kaže da nešto toliko banalno kao što je razbijeni
prozor na zgradi, upućuje na napuštenost, manjak poštovanja prema imovini, a
samim time i na manjak poštovanja prema zakonu. Razbijeni prozor je prvi korak prema polaganom propadanju cijelih
naselja jer se očekuje da bi se s vremenom pojavilo još razbijenih prozora,
napuštenih automobila, grafita, a nakon toga bi slijedila i pojava narkomana,
prostitucije i razbojništva koji bi naposljetku preuzeli cijelo naselje.
Stanovnici tih mjesta počeli bi se osjećati nezaštićeno te bi vjerojatno polako
počeli napuštati svoje domove. Ohrabreni time, kriminalci bi postali hrabriji,
a njihovi bi napadi postajali sve učestaliji.
Takva atmosfera nastavlja privlačiti
nove prijestupnike iz drugih dijelova grada i cijeli taj ciklus, koji je počeo
samo jednim razbijenim prozorom, rezultirao bi razorenim naseljem. Inspiriran
lekcijom Broken Windows, tadašnji šef
New York policije Willie Bratton, fokusirao se na crtače grafita, profesionalne
prosjake i vandale iz podzemnih željeznica. Beskućnici su zamoljeni da ne
napuštaju svoja skloništa, grafiti su uklonjeni u roku od 24 sata i razbijeni
su prozori zamijenjeni novima.
U početku, Bratton je primao mnogo
kritika jer se bavi takozvanim „sitnim” prijestupnicima i uvriježeno je
mišljenje bilo: „Kome smetaju prosjaci, grafiti ili razbijeni prozori? Oni
nikome ne čine zlo.”
Stvarnost je drukčija. Većina nas sposobna
je biti „dobra” kada smo usmjereni na taj način, ali isto tako, velika većina
nas sposobna je biti „loša” kada se čini da nitko ne mari za to. Ako svi
voze 30 kilometara brže od dopuštenog, naravno da ćemo i mi činiti isto. Nitko
ne baca smeće u muzeju, pa nećemo niti mi. Isti ti ljudi će bez razmišljanja
baciti smeće na cesti, ako je to smeće već ionako oko njih, pa što onda smeta
još jedan komad?! U većini slučajeva to nisu svjesne odluke. Mi jednostavno
reagiramo u skladu s okružjem.
Godine 1994., na samom početku
Giulijanijeva mandata, u New Yorku je počinjeno 2801 ubojstvo. Devet godina
poslije, 2005., u New Yorku je počinjeno 537 ubojstava što je najniža
zabilježena brojka od 1963. godine.
Teorija Broken Windows događa se i u poduzećima. Kao što sam na početku spomenuo, ako je hrpa opušaka ispred ulaza,
ljudi će svjesno ili nesvjesno bacati opuške i dalje. Ako svi kasne s rokovima,
većina će prihvatiti taj obrazac kao normalan.
Dakle, jedino što možete i trebate
učiniti jest da počnete mijenjati te navike. Kako navike zaposlenika, tako i
vlastite. U početku vam ljudi mogu biti iznenađeni. Disciplina nije
jednostavna navika i nije ju jednostavno uvesti ako je nema. Vi koji imate djecu
znate da ako dijete nije usvojilo disciplinu u najmlađim danima, poslije će to
biti vrlo teško. Ako je dio vaše organizacijske kulture da se ljudi ponašaju
nedisciplinirano i da je to normalno, bit će to teško mijenjati. Međutim, nema
drugog puta ako želite stvoriti ozbiljnu, uspješnu i pobjedničku organizaciju.
Trebate početi dogovorom o jasnim
pravilima ponašanja. To može biti pravilo o vremenu dolaska na posao,
međusobnoj komunikaciji, sastancima, rokovima, čistoći i sl. Pravila moraju
biti dobro iskomunicirana i transparentna, tako da nitko ne može reći da nije
upoznat s njima. Još nešto: Ne možete dečkima u skladištu reći da moraju doći
barem pet minuta prije početka svoje smjene, a onda omiljenom kolegi iz prodaje
dopustiti da svaki dan redovito kasni 30 minuta. Ili pravila poštujemo ili ne.
Učite iz teorije Broken Windows. Počnite sad s malim stvarima i obećajem vam da
ćete se u budućnosti puno manje brinuti o velikim stvarima.
Autor: Alan Žepec