31.05.2018.
Danas je neradni dan, praznik, Tjelovo. Ležim na trosjedu i gledam Igre prijestolja sezonu tri. Da, u totalnom sam zaostatku, sin me zafrkava da sam zaostao u vremenu i prostoru jer sam na trećoj sezoni, a trenutno se priprema osma. Uglavnom, sjedeći na trosjedu i gledajući seriju oglasi se mobitel. Zove Ivana. Što je tema? Zašto zove na praznik? Odgovor je da priprema članak za časopis qLife na temu digitalizacije u organizacijskom učenju. Kolega Alex iz firme CrossKnowledge, koji su naš partner za digitalno učenje, piše taj članak. Ivana je LQ ekspert za digitalnu platformu CrossKnowledga i uz to vodi kod nas marketing. Dakle, Alex je Ivani poslao članak i ona je trebala taj tekst samo proslijediti Marku Lučiću, vlasniku i uredniku časopisa qLife. Ali ne, Ivana nije zadovoljna s nekim dijelovima koje je Alex isporučio. Zbog toga što nije zadovoljna, danas je (na Tjelovo) uređivala cijelo jutro njegov tekst kako bi ga prilagodila časopisu, tržištu i nama kao kompaniji. Nakon što mi je poslala oba teksta, vidim da je stvarno napravila super stvar. Ali danas je praznik, tjedan je bio više nego zahtjevan i kako to da Ivana taj tekst nije samo proslijedila? Kako to da, bez obzira što nema vlasničku ulogu u LQ-u, brani LQ kao da je to njena firma? Kako to da iako nije njena odgovornost originalni tekst, ipak si je sama sebi stavila odgovornost da na praznik ide raditi prilagodbe kako bi tekst isporučili u dogovorenom roku i kvaliteti? Zašto je Ivana tako motivirana? Zato jer je prava osoba na pravom mjestu. Točka.
Jim Collins u svojoj sjajnoj knjizi „From Good to Great“ govori o tome što je kompanije koje su bile dobre, učinilo da budu odlične. Ovo su neka od pravila koje Jim u svojoj knjizi naglašava kad govori o ljudima i njihovim radnim mjestima:
Stavite prave ljude u svoj autobus (tim)
Pozicionirajte prave ljude na prava mjesta
Maknite iz autobusa (tima) krive ljude
Stavljajte TKO, ispred ŠTO
Ivana je došla u LQ raditi prodaju i marketing. Mnoge male firme funkcioniraju na način da jedna osoba radi te dvije funkcije, i prodaju i marketing. Tako je bilo i kod nas. Rezultat toga je da se gotovo uvijek ta osoba bori između ta dva fokusa. Jedna varijanta je da imate osobu koja je dobra u prodaji pa je stalno vani na sastancima, a dio marketinga i kreative ne stigne napraviti. Druga varijanta je da je osoba jako dobra u marketingu i onda joj prodaja stalno izmiče iz vidokruga. Problem je u tome da je osoba stalno u jednom dijelu neuspješna i osjeća se rastrgano pokušavajući pokriti oba teritorija. Nisam to imao osvješteno sve dok nisam pročitao knjigu od Fredmunda Malika: „Managing, Performing, Living“. U toj je knjizi on naglasio upravo ovu grešku. Mnogi mali poduzetnici to rade iz jednostavnog razloga što nemaju dovoljno resursa ili znanja da ta dva posla raspodjele na dvije osobe. Ivana se u našem slučaju borila stalno s prodajom. Fenomenalna je u marketingu i dizajnu, ali prodajne aktivnosti su stalno kaskale. To je onda uzrokovalo i njeno i moje nezadovoljstvo. Kad smo na kraju maknuli prodaju s njenih leđa, procvjetala je. Njen je talent došao do potpunog izražaja. Kasnije je tražila da još preuzme CrossKnowledge dio koji i sam uključuje dosta kreative u stvaranju digitalnih platformi za učenje. Znači, Ivana je došla na pravo mjesto. Prava osoba na pravom mjestu. Takva se osoba ne treba menadžirati ili kontrolirati. Kao što ste vidjeli u ovom primjeru, Ivana radi sama od sebe. Njena samoinicijativa ne proizlazi iz toga da ja kao šef nju motiviram. Njena samoinicijativa proizlazi iz toga da je ja NE demotiviram. Ivana ima potpunu autonomiju u svom dijelu posla koji radi. Raspolaže budžetom, kreativnim rješenjima, izborom dobavljača za naše marketinške aktivnosti i slično. Imamo dogovoren smjer, ciljeve i svrhu onog što radimo, a ostalo je u domeni njene odluke. To ne znači da sam isključen. Mi i dalje komuniciramo, razmjenjujemo mišljenja i intenzivno radimo na razvoju naše kompanije, ali to je ravnopravna suradnja dvoje ljudi koji pokušavaju napraviti najbolje za firmu koja ih hrani. A to je LQ. Na kraju, da se razumijemo, ne promoviram ovdje rad nedjeljom i praznikom. Promoviram sustav koji omogućava ljudima da daju najbolje od sebe. U LQ-u se ne radi petkom. Djelatnici imaju pravo na neograničeni broj dana godišnjeg odmora. Svi sudjeluju u bonus shemi (30% godišnje plaće). Svi funkcioniramo po BOOM modelu organizacije poslovanja, a to ljudima omogućava da točno znaju kamo idemo, imaju redoviti feedback, potrebnu autonomiju, radikalnu transparentnost, dovoljno informacija i uključeni su u sve strateške i operativne odluke kompanije. I ostali ljudi u LQ-u rade i funkcioniraju kao Ivana. Kao vlasnik, mogu samo biti ponosan, sretan i ispunjen kvalitetom svojih kolega. Hvala im na tome.
Autor: Alan Žepec